Vsi ti cajti kaj su prešli .............................

petak, 25.07.2014.

Plesnjak v Horvackom Glazbenom Zavodu v Gunduličevoj



Evo… smo zdaj v Gundulićevoj… odmah tu.. pri Ilici. Je ta vulica fest prometna…kak veliju …žila kucavica… al ništ ne kuca.. sam auti furt trubiju… Je na početku vulice.. na samem vuglu z Ilicom ona… negda…. poznata kavana "Korzo" . Se tu okuplal sav zagrebački poznati svet … poete .. muzikaši… slikari…fotografi…a je bilo mesta i za obične građane.. Su si tu vjutro pili kavicu i čitali cajtunge…a popoldan su sedeli i močili grla z špricerima …a navečer bi tu postalo kak v kazališču. Pa su se v toj kavani spelavale i izložbe… recitirale pjesme… pa i koncerti za izabranu klijentelu. Je kavana stara sedamdesetosam let. I je bila otprta sve do prije deset let. Pak su je zaprli kaj se već ni znalo gdo je pravi vlasnik. I još se denes ne zna kaj bu z tim. Pa se tak nezna z još fajn drugeh stvari…..
Zdaj pemo dalše.. su tu razni štacuni..kaj su se menjali vlasniki sakih par let. Pa je jedino tu fest dugo frizeraj. Se negda to zvalo.. Frizersko brijačka zadruga Trešnjefka… su imeli na Trešnjefki upravu..a frizeraje po celom gradu. Ta tu v Gundulićevoj je bila brijačnica. Su tu dolazili na cifranje poznati muški… ti isti kaj su i v Korzo išli. I je vse do denes to poznati muški frizeraj.
Je tu i velki kafič i ona picerija…da.. ni to loše.. to… pica… a je negda bil restoran z običnim jelima.. kaj si je to mogel i obični svet priuštiti. Denes imaju stole i stolce na vulici.. veliju.. terasa.
Jeee.. i zdaj smo stigli do haustora… one hiže kaj na krovu ima roge. To je ulaz u Muzičku Akademiju.. se negda to zvalo…tam 1827. leta .. Musikverein …. kakti.. muzičko društvo. Pa je posle bil Horvacki Glazbeni Zavod. Pa je to velko H furt nekomu zapinjalo za oko.. pa je novo ime bilo samo..Glazbeni Zavod. Denes je opet HGZ.. Muzička Akademija…..
Su se v tom muzikališču učili svirati razni inštrumenti… se sječam da su furt nutra van ulazili i izlazili đaki i su teglili.. trumpete… vijoline…bajse…roge… Pa se moglo čut čez prozor kak negdo lupa po klaviru, a negdo drugi mu kriči .. da ni dobro… pak su zavijale vijoline.. furt jeno te isto… a je bilo čut i kak negdo kak stekli lupa v bubanj.



Ono kaj je manjše poznato je da je gor na prvem katu one druge hiže… do ove s rogima…velka dvorana z krasnim parketima… dugačkim forhangama… vse kak v baroku. To je bilo posebno mesto gde su se održavali koncerti već izučenih muzičara. Je ta Akademija okuplala vse najbolše muzikaše i naredila vlastiti orkestar. Pa su bili fest poznati i po svetu.. a i ovi današnji isto tak. Su to sve mlajši umetniki i budući velemajstori inštrumentof…. Su tu na te koncerte dolazili fini i poznati ljudi ljudi… pa i obični stanovniki.. gdo je štel.
No…. v subotu i nedelu tu je bil…. Plesnjak.. Već gda sam i ja počel hodit po čagama tu se fest plesalo. Jeee.. nis ja mogel tu zajti na ples.. niti obični svet. Tu su prihajali poznati i glavati ljudi i njihove žene.. ljubavnice … šoce… sinovi.. kćeri… Sve sami politikanti… direktori… profesori..lječniki.. i drugi visoki svet. Se z ulice moglo čez prozirne forhange videt kak plešeju valcere i druge kulturne plese……
Dvakrat sam ja ipak zašel nutra na ples… me vbacil sin od suseda z hiže gde sam stanoval.. Je stari bil direktor one poznate veletrgovine.. Kastundeler.. NA-MA… pak je i sina znal povesti. A taj je mene odvukel. Sam se zbegecal i zalizal frizuru jer ni bilo kulturno tam dojti s dugačkim vlasima. Sam imel speglane hlače tak da bi si na onem ošrtem rubu muha.. porezala onu stvar. Joj.. kak se tu nisam dobro osečal.. Prvo .. tu nisu svirali ono kaj su na drugim čagama… tu se plesalo samo .. kak bi rekli.. klasika..



Gda sem drugi put tam došel.. je bila provjera gdo ulazi.. pa je stari od mog pajdaša moral za mene garantirat da sem dobar drug njegovog sina.. Sam posle par let.. gda sam počel cajtunge čitat.. skužil da su tam bili taj put ona politička braća Vrhovac.. pa oni Bakarić.. pa general Pavliša kojeg sam poznal z susedne kuće….pa oni Crnica.. direktor Kromosa.. pa Ivančević..direktor Gredelja.. i još cela gomila tih persona z svojim familjama i prijateljima. Mi mladi nismo tam plesali.. pa z kim opče bi.. smo samo gledali…pili koktu ..oranđadu z onih malih flašički. Pa smo pobegli na drugi kraj hiže i ušli u učionicu z klavirom. Pa je moj pajdaš počel lupati po njemu kak stekli da je mam dotrčal podvornik i počel nas špotati.. a je ponorel gda je videl da ja čika držim v gupcu. No se smiril gda mu je pajdaš rekel gdo mu je tata. Taj put sam tam uživo slušal kak popeva oni naš Ivo Robić… je onda bil mršav kak letva… Su ta gospoda imela dobar ukus… je.. kak sam posle čul… tam su popeval i Marko Novosel.. Beti Jurković..Miro Ungar..Tereza..Zdenka Vučković.. i još neki drugi ..
Nis više nigdar tam išel jer je stari od mojeg pajdaša začel puštati sina na čagu v Tucman. Su se tam v Gunduličevi ti plesnjaki održavali sve do prije ovega rata u Horvackoj. Je posle uređen kraljevski dvor na Gornjem Gradu "Dverce" pa su se tam glavonje nastavili zabavlati. I još se denes tam produciraju.
Više ni plesnjaka v Horvackom glazbenom zavodu.. al se održavaju majnši koncerti .. kak bi rekli .. zatvorenog tipa. Pa orkestar HGZ nastupa v Lisinskom i drugde kam ih pozivleju.
I još se denes iz te hiže čuju inštrumenti al jako slabo. Je vani na vulici velka galama.. Još malo cajta i bu v Zagrebu zgotovlena nova hiža Muzičke Akademije tam pri Kazališču.. Pa se ja zdaj pitam komu buju prodali ovu tu palaču v Gunduličevi .. A je najizglednije da bu nutra zašlo kakšno ministarstvo .. Tak nebuju samo fort dirigirali neg buju i tancali…ha …..

…. Bok ………….

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.