Šalata …………... bilo pa se spominalo......

utorak, 16.09.2014.




Gda dojdeš do konca Stare Vlaške mam prek trajvanske štreke ti je vsred Grada Zagreba jeno brdo.. breg.. razmeš.. I dali su mu ime Šalata.. a to baš po oni zelenjavi kaj ju jedeš uz pečenku.. Veliju da su negda davno gor Kaptolski popi imeli svoje vrte i vočnjake.. No.. pa ni važno …..



Na pogleč…tu se po ovih puno štengi ide gor…Se štenge zoveju Stube Kalasancija Schlossera.. no negdo je nema tomu dugo zmenil naziva pa zdaj piše da su to štenge Josipa Schlossera.. Bogeg dragi gdo mu je to ime Kalasancij.. dal…..je taj bil nekakšni lječnik..pa uz to i botaničar.. se pentral po planinah i iskal razne biljke…
Gdar se spentraš gor..onda si došel na Šalatu. To ti je fino naselje na tem bregu. Su taj breg prvi nastanili popi z Kaptola v davna vremena. I su tu imali svoje posjede. Pak se grad širil i onda je negdo gor zgradil bolnicu…pa medicinsku školu… Pak je negdo spameten gor naredil športske terene…za oni tenis…dugo posle je iskopan i bazen za građanstvo. Pa su se začeli na taj breg doseljavati vglavnom fini ljudi..kaj moreju skupe hiže..palače z bazenima gradit..politikanti…direktori…doktori…rektori vsaki drugi bogati svet. A tam negde šezdesetih let su gor počeli blazit zagrebački se reče.. estradnjaki…. Je prvi gor modernu vilu sagradil oni Ivica Šerfezi.. su mu rekli Šerfa…i to z bazenom…pa je celi Grad išel to čudo gledat. A i Šerfa je igral tenis..je bil i nekakšni prvak v nabijanju te lopte z reketom.



Su tih leta gor na Šalati bila dva bazena…jen.. oni velki.. za građanstvo i jen mali samo za članove kluba tih tenisača i drugih športaša.. pa bi pustili i nekaj građana tak da nebu preveč prazno.. Pak se to zvalo "sportsko rekreacijski centar Šalata". Je odmah pokraj bazenah sagrađen i jen mali stadion na kirem su se igrale športske igre. Je tam stalo dve hilade znatiželnika ………..
Jeee. Tu sam gor ja imel svoje avanture…
V tom športskom centru je delal vujc od mog frenda iz susedstva. Je bil upravitelj tega. Se zval Vinko… I narafski…smo mi fakini imeli zabadaf ulaz…i smo to dobro koristili….
Po letu je gor bilo kupanja…a po zimi smo se šličuhali na onem stadionu…kaj bi zmrznuli betona….. A je bilo odmah posle i koncerta na tem igrališču….su naredili pozornicu i pometali stolce..pa se tu popevalo i sviralo.. A ni dugo trebalo da se je gor i plesnjak otprl….
No…pemo po redu …



Smo se to leto kupali na malom bazenu..je tam bilo lepše kaj je okol bazena bila borova šuma…puno hladovine… pa nekakšna mala travnata livada.. stolci i stoli kaj su se ljudi mogli kartati.. šah igrati.. domine slagat..i tak .. Jen dan tak… na bazenu je nekakšni pijani norc spelaval bedastoće i škodu delal..pa počel vređati oneg našeg poznatog glumca Relju Bašića…pa oneg Zagrepčanca pjevača.. Đimija Stanića i nijhovu pajdašiju.. Pak su vsi samo stali i gledali tog nasilnika.. čudili se.. prosili ga da se makne.. Na koncu je taj neodgojeni bilmez začel i ženske z nijhove pajdašije lovit za ruke.. za rit.. Relja Bašič baš i ni bil nekakšni mali al sitni človek.. pa ni oni Đimi Stanič..al nisu znali kaj naredit.. Je Relja predlagal da se pozove Milicija i več su krenuli da buju oneg upravitelja Vinka zatražili pomoč… A meni je..se reče.. pukel film.. pa sam došel do tega mulca i rekel mu da nek se goni van z bazena u pizdu materinu.. A on je krenul na mene…al ja sem ga tak vdrapil prek frnjokla da je mam opal ..onak v gačama. Sav se je zgulil po onem betonu.. I onda se pokupil i otišel a oni upravitelj Vinko mu je još i vritanjak opalil…



A ja sem postal ..heroj…. Pa je oni upravitelj pital mene ..kaj bi ja morti štel biti redar na bazenu..narafski bi dobil peneze za to…
I tak je počel moj ..biznis..tam gor…al samo v moje slobodno vreme..gda nis bil v školi. A sam puno put markiral z škole da bi išel gor.. Su honorar isplačivali vsaki dan..na kraju radnog vremena.. Pa sam tak i po zimi bil redar na šličuhalištu…kaj sam se dobro znal vrteti na tim nožima.. sam kaj nis delal piruete i laksle… A gda je zatrebalo sam pelal i oni traktor kaj je led ravnal..
A najbolše je bilo po ljetu gda je bil plesnjak.. pod zvjezdama i na friškem zraku .. Tu sam zgural svoje pajdaše z Zrinjefca pa su oni delali na garderobi..a ja sem i dalše bil redar…Sam se dobro sprakticiral …pa sam jedva čekal kakšneg bedaka da začne noret pa da ga hitim van.. a takšnih je tu navek bilo .. Jeeee…sam bil.. se reklo.. faca pred ženskama… Al sam vsaki put i plesal kolko sam štel…nigdar ni zmanjkalo cura..
A je bilo i smešnih zgoda i nezgoda ………..



Su jenu nedelu svirali na čagi oni VIS Zlatni Akordi…pa im je v goste došel Arsen Dedić…je onda bil fest mladi i mršav kak štanga…samo su mu oni žuti retki lasi obletavali okol tikve.. I je zapopeval onu i denes poznatu…"Kad bi svi ljudi na svjetu"……. Pak je začel vrteti mikrofona za žnoru ..kak kauboj laso.. Pa se mikrofon ftrgnul z žnore i odletel dol ..prav nekoj ženskoj v tikvu..sva sreča ..samo joj je onu visoku natapiranu frizuru sporihtal malo drugač.. Je nastal velki smeh…al kaj…se frajer od te ženske zaletel gor na pozornicu i zgrabil Arsena za vuha….smo ga jedva spasili da ni dobil batine.. Se saf oznojil od straha..da mu je i rit bila mokra čez hlače…. Posle su se Arsen i taj fakin pomirili..a ženska se slikala z Arsenom za uspomenu. Ih je slikal oni novinar negdarnjeg "Plavog Vjesnika" Belović.. kaj se našel baš tu na čagi…

Ima i jena dobra dogodovština z koncerta kaj se gore odigraval…
Je bilo to ono kaj su zvali "Pjesma Ljeta" .. To su pjevači putovali po vsim gradovima one bifše države i delali koncerte.. Je koncert začel v nedelju v sedam vur nafčer. Bilo je tak puno ljudi …kolko su god mogli sedeti i stajat po sredini igrališča..a one tribine naokol su bile tak pune da su po dvojica sedeli na jenom mjestu.. A tam z sjeverne strane ni onda još bilo tribina neg je bil obični breg.. pa su i tam na travi sedeli največ oni kaj su se odzgor čez plot prošvercali nutra..
Je započelo…Pa je popevala Gabica…Čuj.. ta je v ono vreme bila komad ženske.. opče mi ni bistro kaj je vidla v onem žgoljavom Dediču …Hmmm.. valjda joj više ni pasal oni dirigent .. Šerfa je popeval o zelenim očima.. tak nekaj.. pa su ga sfučkali....Pa je red došel na oneg našeg najbolšeg rokenrol majstora… Matt Collinsa…kaj se zaprav zval Karlo Metikoš.. Čim se je pojavil na pozornici celi je stadijon stal na noge i pljeskal mu.. Začel je nekakšnu popefku pjevat..al je taj čas odnekud zapuhal veter i začel je najemput dež cureti… Pa gdo je imel ambrelu ju je otprl..al su takšni bili rjetki.. I vse je zgledalo da bu koncert stal.. A je oni Matt Collins zgrabil mikrofon.. nekaj se došaptaval z muzikantima i onda začel je onu poznatu popefku " Ritam kiše " … I počel je z njim popevati celi stadion… Pa je gor na pozornicu skočila neka ženska z ambrelom.. onda još ni bil z Lisicom.. i zaklonila Metikoša od kiše ..mu se cela obesila oko vrata da je jedva popeval… Je dež curel kak stekli …al nigdo se maknul ni. A one muzikante kaj su sviral su pokrili z nekakšnom starom ceradom..pa ih ni bilo ni videt ..samo čut.. Dež je curel jeno petnajst minut.. i dalše je vse išlo po redu .. Posle je na pozornicu došel još friški Krunoslaf Slabinac…Kićo.. je taj v to vreme bil kak imitator ..je mogel glasa zmeniti i imitirati druge pjevače…a i takaj je dobro tukel po rokenrolu ….

I tak….. bilo je gor lepo..dok je trajalo…su posle došli novi šefovi…pa nisu šteli nas maloletnike….a mi smo si našli druge avanture..po Zagrebu…
Ak se setim čega.. bum vam ispričal……………………

Nekakšni vrag me napuntal i ščera sam prešel gor na Šalatu… Ti vrapca.. jedva sam prešel čez tih stopedeset štengi.. A negda sam gore prebežal vse prek dve al tri štenge najemput.. Jezušek dragi…kak to denes tu gore zgledi …. Negdar bi se popel gor i si mogel videti celi Zagreb Grad..kak na dlanu… A denes… ni videti ništ…baš ništ… Vse je obraslo drvečem pa grmljem a ima i svakakve šikare. zdaj se ne vidi baš ništ osim tornjeva Katedrale…. Samo granje … vse podivljalo. Negdar se to po padinah kaj okružuju Šalatu održavalo…štucalo..plevilo..kosila trava… A one stare vile pa druge privatne hiže…su još uvek tam… Se vidi da negdo živi nutar…al su dvorišča zapuštena…. A su valjda stari ljudi..al pa nikog ni briga.
A vsaki prazni komad zemle je iznajmljen privatnikima…su tam naredeli ona velka igrališča za igrati tenis… ih ima barem deset..a negda su bila samo dva i to navek bezecirana za Šerfu i Relju.. Vse naokol je puno naparkiranih auti bez reda i poredka… Vse skup zgledi kak sajmište…

Sam išel iskat oneg starog bazena gde sam negda fuša delal…Bogeg dragi kak to zgledi …sam za praf suzu spustil… Je taj mali bazen još tam….. Ga valjda nisu ni pomeli od kak sam ja pred više neg četrdeset let tam bil.. nema vode al ima smetja… pa pločice otpadaju…je sav beton okol skrhan… a od one male borove šumice ni ništ ostalo.. Zdaj je tam nekakšno truljavo drveće…pa nekakšni roštilji.. pa stari zrušeni šank…vse to na goloj zemli…a okol šikara i grmlje … Zagreba čez to ni slučajno nemreš videt. Kak sam bil žalostan kaj je to tak… Pa sam prešel prek puta .. na oni stadijon o kojem sam pripovedal… je tam još navek al ni ništ v boljšem stanju kak i oni stari bazen.. Istina bog… još je v funkciji…je prek zime na njemu sklizalište…pa po letu igraju tam razne špelancije…. Al se ta građevina ..jasno i glasno… rečeno …raspada… Baš tak….
Su drvene klupe na tribinah podrte…je beton tak skrhan i ga ima za kamiona napunit… a vsi gelenderi hrđavi i ni videt kakšne su bili farbe. Jako žalostno..
A je to vse gradsko vlasništvo…i gradski poglavari iznajmljuju one terene za tenis.. pa ima tam i kafičov i restavracija… pa mi je znatiželja…kam mečeju te silne peneze kaj se tam zaradiju !?
Ništ v bolšem stanju ni oni velki bazen..kaj je malo dalše od oveg.. je isto sav pohaban i derutan… A je vse to pet minut od gradskog središča…
Sam prešel dalše prema onem medicinskem kompleksu na Šalati.. su te stare ogromne hiže v dobrom stanju..su ih doterali…al okolina je fest zapuščena …Oni stari park.. samo drveče i grmi o kojim ..kak zgledi.. nigdo ne vodi računa.
Pak sam se začel spuštati dol vulicom prema Ribnjaku… vse su te stare obiteljske hiže tam..kak su i bile…al.. malo je koja doterana…a vrti ..negda puni cvetja .. njih više ni.
Je..je… neka su to danas druga vremena… se više ne polaže na urednost i lepotu zvana… Glavno da je nutar Plazma..pa muzička linija… kućno kino… Blurej… v žepu Ajfon a v garaži dobar stroj..
I to je to…. ta Šalata…… neznam gda bum spet gor zašel …morti nigdar..

…. Bok ………………

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.