VSI TI CAJTI KAJ SU PREŠLI....................

srijeda, 24.09.2014.


Na dobrem našem starom Gornjem Gradu ima jena takaj stara brtija.. Jee… ste pogodili.. to je birtija "Pod starim krovovima " v Basaričekovoj 9.. Vse skup.. ta brtija tu malo odprta..malo zaprta.. pa spet odprta.. dela okol dvjesto let.. Pa i sama hiža ima prek tristo let..pa tak i zgledi ..



Se sećam kak klinac.. su moji imali prijatele tam v Čirilometodskoj 3. pa smo se posječivali.. I dok su babe klafrale i spremale nekaj za pregristi muški su prešli pod Stare Krovove na špricer.. A kak sam i ja sebe smatral za muškog i ravnopravneg, sam inzistiral da pem i ja. Naravski.. nis ja pil špricera.. al sam uvek dobil čašu himpersafta.. To vam je kasnejše po novem postalo malinovac ..
Bil je nekakšni mršavi stari za šankom.. je imel podrapani lajbek od vune i masnu šiltericu na tikvi.. pa je z velke flaše natočil dva prsta domačeg himpera v čašu i onda našprical soda vodu z sifona. Pa kak sam ja več onda navek bil žedan.. mam sam čašu zdigel na gubec. Pa bi me soda kaj je kipela v čaši.. zašpricala do pol glave. I ak se nisam obrisal ostala mi je glava ljubičasta kak oni indigo papir..
A sama birtija zgledala je tak kak je i bila dok je još kralj Matijaš hodil po svetu. Stari drveni šank je z nutarnje strane bil z letvami podšprajcan.. a drveni stoli i stolci zabiti z svim vrstama čavlov.. Stoli su imeli flekaste črleno bele kockaste stolnjake.. a sve se je tak klimalo i zibalo pa si dobro moral pazit da te daska na stolcu ne ščipne za rit..
V taj pajzlin su dolazili oni keri su si mogli priuštiti špricera ali kakvog ljutog napitka. Kak je purgerija na Gornjem Gradu vglavnom bila sirotinjska, ni bilo velkog prometa. Najveć je bilo gosti v nedelu gda su na misu pri Svetom Marku prihajali i oni z Donjeg Grada. Pa su ženske i deca prešli v cirkvu, a mužki bi se prešli pričestit v brtiju Po stare krove.. A prek tedna su v brtiji sedeli navek isti domači pijanci.. Su lokali i igrali Šnapsa.. al slagali domino..
Na šanku je bil štap na poprek zabijen..kak Jezušof križ.. na kojem su viseli slani pereclini tak trdi da si mogel zube polomit na njima. Valjda su tam viseli od Božića do drugeg Božića.. Je gazda.. nigdar mu nis znal ime.. imel na stalaži na tanjuru i trdo kuhana jajca.. kaj si je gost mogel pojesti gda je spil tri špricera al par rakija… Onak.. gda bi gazda videl da ti baš nekak više nejde špricer.. mam bi pred tebe del mali tanjurek z zljuštenim.. posoljenim i zabiberenim kuhanim jajcem.. Gda si belanjka zgutal..oni žumanjak ti se zalepil negde na putu do želuca.. i kaj.. trebal ti je još jen špricer da to poteraš do kraja v želudec ..
Pa sam ja videl kak to moj tatek i nejgof pajdaš delaju.. sam si i ja poželel jedno jajce.. Vrabec ga dal.. sam se skor zagutil .. Sam videl kak ova dva bedaka fest zineju i samo debelo progutaju to jajce.. A kak meni ni to uspelo.. ja sam ga prežvakal pa mi se zalepil i za nepce i za jezik i začepil požirak ..Se razme.. to je zahtjevalo još jen himpersaft..
……….Pak je onaj taj naš prijatel vmrl i onda više nismo dolazili sim gor. Prošla su leta a ja sam na Gornji Grad dolazil .. kak sam to već opisal negde drugde ..
Birtija Pod starim krovovima je menjala gazde ali je vse slabše delala. Ni bilo nikog gdo bi troška delal. Pa su je zapirali.. pa otpirali.. pa je puno let bila generalno zaprta…
A onda hiladudevectosedamdesetog leta na Gornjem Gradu su snimali najboljši horvacki film v povesti .. "Tko pjeva zlo ne misli". Pak su film snimali v Basaričekovoj 11 v dvorišču i na prvem katu taki z dvorištne strane..
A birtiju su zkoristili.. malo pririhtali i je bila del gde su se isto tak snimale špelancije pri šanku.
I tak je birtija znova postala popularna par let. Su je novi gazde.. nekakšna dva brata znutra obnovili praf onak kak je i v starini zgledala..
A kak je vreme prolazilo.. birtiju su spet vsi pozabili do onih slavnih devedesetih. Si je neki novi gazda zgruntal kak buju zdaj tu dolazili politikanti.. saborski zastupniki …. ali brus… Nisu ti dotepenci i paori znali ništ o starem Zagrebu i našim navadama… a stara brtija je čubila prazna.. Pa su v Stare krovove začeli dolaziti pjesniki.. likovnjaki.. muzikanti i još razni umetnički svet.. pa su se tam družili i zabavlali.. popevali.. recitirali .. Pa je spet bilo jeno vreme zaprto.. Nema nekakšne dobre zarade na tem umetničkom svetu.. Im je gazda vse daval na veresiju.. a gda se komu fajn duga prikupilo.. jenostavno više ni došel..ha … Znutra je pak trebalo vse obnovit od zida..plafona i drvenog poda.. Vse je sprhnulo.. Gor na prvem katu..ha.. drugeg nit nema.. živi stara ženska.. vlasnica te hiže.. Ona nema peneze za to vredit..pa nit za ostali del hiže.. tam z dvorištne strane je vse od dreva naređeno..pa je to strunulo i postalo čak opasno da se vse zronda na hrpu.. I tak ti zdaj vsaki čas negdo drugi dole tu staru brtiju zeme v zakup.. pa malo nekaj pokrpa.. pa se onda tu nekaj spelava.. I dalše se tu skuplaju razni umetniki.. književniki.. pjesniki.. a nafčer gda vsi več spiju tu ti dojdeju nekakšni đezisti muzicirat.. Nutra se i dalše more za starim šankom nekaj spiti.. mi se čini i da ima nekaj za v požirak porinut.. a to nisu jajca.. kak se v pravi brtiji i spada.. Čul sam da su cjene dobre kaj se dotikavle plitkoga žepa.. A na vratima piše da je sadašnji zakupac te brtije.. nebuš veroval.. Grincajg d.o.o. to je nekakšno poduzeče za ugostitelstvo.. Ja tu navek projdem ranejše vjutro gda je još zaprto..
……… A sama ta stara hiža nema još razrješeno pitanje gdo je pravi vlasnik.. Stara ženska kaj gore živi trdi da je ona.. Grad Zagreb trdi da je jen del nijhof.. I dok se o tome razpravla.. hiža vse bolše propada……



A mam tu pri toj staroj pohabanoj je ova friško obnovlena.. pa je to ta v koji su delali oneg našeg filma.. Jezušek.. kak si navek znova rad pogledim teg filma.. pa su nakon kaj su skončali to snimanje.. hižu z dvorištne strane letima tak zapustili da je vse skroz na skroz propadalo.. Je tu gor na katu živela nekakšna sirotinja.. se to reče.. socijala.. a dole v dvorišču se letima skuplalo smetje i rasel drač..
Z vulične strane v prizemlju je v ti hiži Poštanski ured.. a taj je tu na tem mestu još od Kralevine.. pa vse do denes.. A gor na katu je nekakšni Gradcki arhiv i tu delaju dva službenika.. premećeju papire sim pa tam.. Do lanjskeg leta je i ta hiža zvana zgledela kak da ju je tajfun očerupal.. I gda je več zgledelo da bu cela prešla kvragu je negdo z Gradcke uprave naredil da se to obnovi.. Bormeš su to delali skorom leto dni.. Zdaj je kak cukorek.. i zvana i znutra z dvorišča.. Pa se još nezna kaj bu v njoj bilo.. Neki veliju da bu tu nekakšni ..se reče.. hostel.. drugi da bu muzej.. zapraf opče ni važno.. Hiža je v vlasništvu Grada pa je dobro prešla.. Pa si ja gruntam da bi radi same lepote i očuvanja Grad trebal vse te stare hiže uredit o svojem trošku.. Al kak to pojasnit onem dotepencu z bregof kaj gradcke peneze žulja v svojem žepu..

Serbus ………..

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.