.... ništ mi ni po volji ............

petak, 27.11.2015.


Denes se je bogmeš veter napuhal kak da je ponorel... lepo ti ja štraftam od Maleg Placa spram Trgača.. al vleče durhcug čez Ilicu ..pa ja zavrnem v Frankopansku..al.. vrabec ga dal.. i tu puše kak steklo.. zbrišem ja v Varšafsku.. ni tu vrag nema mira.. puše.. I tak je puhalo.. vrag mu se mamice napuhal.. gde god da sam zašel.. ulica ova.. ulica ona.. vse jednak ......


Pa sam se konačno dotepel tam kam sam se i zaputil.. Na Gradcki Vodovod ...Jebal ih vrag.. su mi opomenu poslali da nis platil vodu za pol godine vnatrag.. i još su mi naškrabali da me buju tužili jer kakti nis pustil nijhoveg človeka da v moji šahti spregleda vuru za vodu.. Jezušmarija kak je meni tlak skočil.. da mi je taj čas bil negdo z Gradckog Vodovoda pri ruki.. bogmeš bi fasoval svoje .. Ništ.. lepo sam ja z svoje arhive zvlekel vse račune.. znaš.. ja vse na vreme plačam i tu mene nigdo nemre vlovit na krivi nogi .. I put pod noge do Gradckog Vodovoda.. zajdem ja nutra v onu velku halu gde su šalteri.. sva sreča pa ni bilo neg nekih deset ljudi.. Još je rano..tekar su začeli delat.. kasnejše bu red kak da se djeliju Unrini paketi .. No.. ja ti se zaputim do šaltera na kojem piše..Informacije.. Sredovečna ženskica tu sedi.. pospano me gledi.. vidi se da kak me ima rad spred sebom.. I lepo ja zamolim da me uputiju do druga tog i tog.. kak je pisalo na oni moji opomeni.. A kaj če vam taj.. pita me ženskica.. Pa.. poglečte kaj mi je taj kreten napisal i poslal na moju adresu.. i zrivam ja njoj tu depešu pod nos... A kaj hočete gospon niste platili pa vam je to poslano.. veli ona.. A ja sam se zgrabil z rukami za šalter tak da je vse zaškripalo steklo.. čuj.. bil sam oblečen sav v črno.. črni kožnjak.. črne hlače.. črne cipele.. črni kožnati škrlak i črne sunčane naočale.. More bit da sam zgledel kak oni Al Kapone.. I zakričal sam tak da su se vsi tu okrenuli.. Kaj vi mene milostiva zajebavate ha.. kaj ja to nisam platil.. kak vi to znate.. kaj meni na čelu piše da sam vam nekaj dužan.. lepo vas prosim da me pošaljete tom idijotu kaj me je tak pokrivil.. A kaj se računof dotikavle.. evo ..tu su vsi v moji ruki... Zdaj se je ova za šalterom malo zbudila.. povlekla pol koraka odostrag.. nemre ženska znat kolko sam ja bedast pa bum morti preskočil pulta.. Aha.. veli ona.. vi imate račune.. dobro.. hodite na šalter onaj tam z druge strane.. NIšt ja nis uzel na ulazu broja z oneg aparatlina kaj ti reda dela.. ravno ja na taj drugi šalter.. Tu je pa nekakšni mlitavi službenik.. kak da je tu još od Avstrougarske ostal.. Dajte mi račune.. veli on.. Nedam.. odlučan sam ja.. Evo vam moje ime i prezime.. moja adresa.. broj moje vure za vodu.. pa vi meni kažite kolko sam ja dužan.. A ove račune bumo posle gledali ak bu trebalo.. No pa kaj me gledate.. velim ja tom mulcu.. tražite po tom vašem kompjutoru.. Valjda sam i ovome zgledel dost opasan..morti i dost bedast.. pa me človek posluhne.. tipka tam.. a dojde do nejga i ona ženska z kojom sam prvo razgovaral.. Glediju oni v taj ekran.. tipkaju.. glediju.. nekaj se došaptavaju.. Na koncu ženska veli meni.. Čujte gospon.. pa vi niste ništa dužni.. sve je plačeno.. Aha.. velim ja .. pa ja to vama tvrdim od kak sam sim zašel.. dakle moje račune ne trebamo spregledavat.. Al zakaj je meni taj i taj mulac poslal takvu depešu kak da sam najgorši lopof i prevarant...ha.. Narafski vse ja to z fest povišenim glasom pripovedam.. Nekakšna ženska i neki stari kaj su v redu čekali.. klimaju z tikvom meni da sam ja v pravu i da tak oštro treba ... I spet ja iščem da oni majmun koji se podpisal na moju depešu dojde sim of čas..al bum ga ja poiskal po celi toj vodovodnoj hiži.. Nemojte gospon.. kaj če vam on.. pa vse je v redu.. opet će ona ženskica.. Hočem ga videt i da mu frnjokl poravnam.. kričim ja .. Z druge strane si gruntam da ja baš dobro kaj tega tu ni.. gdo zna.. morti je za dve tikve vekši od mene.. Al kaj.. i ženskica i oni tutlasti službenik mi se lepo ispričavaju.. kakti nebu se to više ponovilo.. vse je bila samo zabuna.. .. I kaj.. prešel sam van.. posel sam zbavil.. Praf za praf.. nis ja bil tak fest dešperatan.. više sam se glumatal.. baš mi je pasalo....ha ....


Gledim tu staru palaču.. kak je škoda kaj je tak zapuštena.. ta je mam tu pokraj Vodovoda.. A gore na četvrtom katu stanuje jen moj stari poznanik još od mladih dni.. Nema tomu dugo smo bili tu prek puta v brtiji pa sam pital dal se on sječa kak je ta palača negda davno zgledela.. Veli on.. da se v ti hiži zlegel i odrasel.. al od gda on pamti.. ta hiža tak zmazano zgledi.. Krasno.. gruntam si ja.. kak su je zazidali od onda ju nigdo ni nit z peruškom pogladil.. Jee.. a takšnih je pun naš Zagreb.. Evo.. tu v prizemlju i na katu je nekakšna banka več od dalkih leta.. ti vrapca.. pa kaj ju nisu mogli barem malo pofarbat ... je..a kaj.. sirotinja...ha ...banka..ha ...


Navek se čudim ovem tu kipu kaj ga je Meštrovič zdelal z mramora.. kakti je tu babu naredil po uzoru na svoju mamicu.. tak veli pripovetka.. Vrabec ga dal.. kakšna je to ogromna ženska.. a on je bil mali kak cvergl.. I obadva brata su mu bili niski kak liliputanci.. sam ih ja poznal.. su mi bili susedi v moji hiži na Zrinjefcu.. Jen brat mu je bil mesar.. drugi pa belosvetcki zgubidan.. A of je takšni kepec tukel po tem kamenju kak nori.. A je..je.. bil je pravi majstor.. Denes se nejgova familja povlači po sudovima okol teg kamenja.. jen nejgof nečak je išel zmenom v osmoljetku.. I taj je umjetnik.. zapraf.. muzikant.. svira violončelo pri Zagrebačkoj filharmoniki.. taj mi je svakaj napripovedal o svojem stricu klesaru ......


Daj pogleč.. kak je vse nekak sivo... i nebo.. i hiže..i asfalt.. i ja sam saf nekak sivi v svoji tikvi.. Tak sam slabe volje.. nikaj mi ne paše.. Spil sam Nesicu od vanilije.. ni mi pasala.. pojel sam jen komad slaneg štrudla pri PimPeku.. ni to mi ni bilo z guštom.. zdaj sam žedan a neče mi se samom sesti v brtiju.. Gledim naokol dal bum videl kakšnu poznatu gubicu..al nigde nikog.. Nekak mi zgledi kak da je denes manje ljudi po vulicama.. Je da je petak.. al ni trinajsti.. malo je sunčeko zvirilo spodi oblakof..al tak sramežlivo i mam je nestalo.. A veter i dalše vleče po celomu Gradu ....


Dovlekel sam se do mojeg Zrinjefca.. tu su več posvud deli one male drvene bajtice.. kakti Božični sajam bu spet.. v fontani su vodu zaprli da se ne zmrzne.. svetleče i drečeče ukrase su pometali naokol po drevima.. cucki lepo sereju po travici.. Baš gledim jenog ogromnog cucka.. nasred travnika se zasral celu hrpu kaj bi i na lopatu stalo.. Nejgof gazda stoji dva metra dalše ..drži najlonsku vrečku v ruki.. to je za to govno.. No.. se človek obrne levo.. desno.. napred ..natrag.. ha.. nigdo ne gledi.. i lepo vrečku pospremi v žep i on i cucak prejdeju zadovoljni dalše.. A drek je ostal ... Eee.. je moj Zagreb evropski grad.. odnavek je i bil.. al denes nekakšni ljudi tu nikak ne spadaju ...

Serbus ....................

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.